Da je nama malo tog azijskog mentaliteta... Da sebi zadamo plan da postanemo najbolji, da aktiviramo sve resurse i pametkoju imamo i krenemo u ofanzivu. Ako ćemo o automobilima, o kojima ovdje pišemo, tako je nekada davno uradila Toyota, a njenim stopama jurišaju i Hyundai i KIA.
Naš fokus bit će na ovom posljednjem. Prije desetak ili više godina automobili s znakom KIA-e bili su smetala na cesti, više za proučavanje nego za divljenje, ali ovih posljednjih godina priča je sasvim drugačija i sa svakim novim modelom dobiva dodatna lijepa poglavlja.

Da ne bude da pričamo neutemeljene gluposti, KIA-in model Sportage treći je najprodavaniji SUV u Evropi. Njegova treća generacija bila je pravi hit, a njegov nasljednik, koji je pred vama, ima još veće ambicije.
Uredno i čvrsto Iskreno, autoru teksta bolje je izgledao onaj stari, ali ono o čemu se ne može sporiti jeste ogroman tehnološki i kvalitativni iskorak koji Sportage čini automobilom koji je teško ne pohvaliti za kompletan dojam.

Vizuelno, oštre i grube linije prethodnika ustupile su mjesto zaobljenim formama. Teško je reći šta je više izmijenjeno, robusni prednji ili, pak, inovativni stražnji kraj sa specifičnim i dosta lijepim svjetlosnim potpisom.

Pri ulasku u automobil i pogledu na materijale i šavove, jasno je da je želja KIA-e bila da napravi automobil koji će se maksimalno približiti premium segmentu i za uloženi novac ponuditi veoma mnogo. A za ovih skoro 48.000 KM, može se reći da se zaista i dobije mnogo. Iako je zahvata u unutrašnjosti dosta, Južnokorejci nisu željeli eliminirati previše komandi prebacivanjem na ekran osjetljiv na dodir. Centralni ekran od osam inča, veoma čiste slike, jeste osjetljiv na dodir i nudi dosta informacija navigacije, audiouređaja, prikaz stražnje kamere... ali su komande klima-uređaja i audiosistema ostale na centralnom grebenu, kao i na upravljaču, tako da je njihovo korištenje vrlo jednostavno i ne ugrožava sigurnost vožnje. Drugi ekran, od 4,2 inča, pronalazimo na velikoj instrumetalnoj tabli, koja je u analognom obliku i na njemu vidite podatke putnog računara.
Za unutrašnjost se, općenito, može reći da ostavlja dojam urednosti, kvaliteta, čvrstoće, udobnosti, funkcionalnosti i komfora. Ništa za divljenje, ali sve kako treba, dok je, sasvim logično za ovoliki automobil, mjesta veoma mnogo za sve, uključujući i prtljažnik od 503 litra.

Za pogon testnog Sportagea zadužen je vrlo popularni 1,7-litarski turbodizelski motor. Njegova poboljšana verzija od 115 konjskih snaga, koja će zadovoljiti većinu prohtjeva, slijedi trend skladnog nastupa, s vrlo dobrim obrtnim momentom (280 Nm) i relativno skromnom potrošnjom. Uparen sa šestostepenim manuelnim mjenjačem (koji je odličan), ovaj agregat, uprkos gubitku moći na većem broju obrtaja usljed ograničenosti “konjice”, dosta dobro “barata” velikim automobilom.

Kada “on” vozi
Mada sputan visinomi veličinom, poletan je i ima agresivan nastup na cesti, s tim što se na zahtjevnijim zavojitim putevima ne treba zanositi, jer to ipak nije kompakt. A izvan ceste, uprkos pogonu “samo” na prednje točkove, što je opcija koju su Evropljani najviše i željeli, dosta je dobar, ali ne treba ga precjenjivati, jer ipak nije klasični terenac. No, općenito, moćan je osjećaj biti mu za upravljačem.

Već smo rekli da je Sportage doživio značajnu tehnološku evoluciju, ali ono što se u sili sigurnosnih sistema posebno izdvaja je asistent za držanje u traci, koji će vas, u slučaju krivudanja, laganim pokretom upravljača vratiti u traku. To znači da, ako na autoputu još i uključite tempomat, možete opušteno sjediti za upravljačem i gledati kako automobil sam odrađuje vaš posao. I svakako, biti na oprezu, jer su to, ipak, još sistemi ograničenih mogućnosti.

Sportage je, u najkraćem, napravio veliki skok. Budući da, uz sve ostalo, nudi i sedmogodišnju garanciju, za veliku je pohvalu.

Za gledanje originalnog, članka, molimo, kliknite na donji file!

Prenesite prilog